BEZBJEDNOSNI IZAZOVI UPOTREBE INTERNETA SA POSEBNIM OSVRTOM NA ZAŠTITU DJECE I MLADIH
Apstrakt:
 
Trend upotrebe „pametnih“ informacijsko-komunikacijskih uređaja koji su neodvojivi dio interneta, vrlo često odrasle osobe a posebno mlađu populaciju (djeca i mladi) kao njegove korisnike, čini ranjivim jer upotrebi interneta pristupaju naivno, nekritički ignorišući upozorenja na opasnosti i posledice koje internet kao „nova tehnologija“ sa sobom nosi. To znači da nisu u dovoljnoj mjeri svjesni da ih riskantno ponašanje na internetu može dovesti u nepriliku u ličnom životu i profesionalnom angažmanu kao što je krađa identiteta, finansijska šteta, gubitak ličnog ugleda, narušavanje ugleda porodice, zdravstvene (psihološke) tegobe itd. Istraživanja u svijetu i bližem okruženju Bosne i Hercegovine, ilustruju poražavajuće saznanje da značajnom broju roditelja i pedagoških radnika (učitelja, nastavnika, profesora i dr), internet u XXI vijeku predstavlja nepoznato područje sa  opasnostima i neslućenim mogućnostima korišćenja koje se svakodnevno uvećavaju. Istovremeno, prognoza da će u budućnosti vrste, oblici i broj napada na bezbjednost korisnika interneta kontinuirano rasti, upozorava da je za viši stepen bezbjednosti mlađe djece i mladih na internetu, potrebna kvalitetnija edukacija i saradnja roditelja, pedagoških radnika, zaposlenih u javnim institucijama i ostalih stručnjaka  kojima je ova problematika profesionalno bliska..
Ključne riječi: internet,  opasnost, djeca i mladi, roditelji, pedagoški radnici, društvena zajednica

Uvod
 
U savremenim okolnostima življenja, privatnost je vrlo eksploatisana kategorija. Upotreba interneta je svakodnevni život značajnog dijela ljudske populacije toliko učinila zavisnim da im je on postao imperativ u održanju života. Otuda i maksima „ako nije bilo na Fejsu (Facebook), onda se nije ni dogodilo“. Međutim, nivo upotrebe interneta ne prati svijest o potrencijalim opasnostima (na primjer: lažno predstavljanje izradom tuđih profila, lažna obećanja nagrada, finansijske i druge pomoći, različiti oblici zlostavljanja itd.) koje njegova upotreba sa sobom donosi i koje potencijalo mogu da ostave trajne zdravstvene (psihološke) posledice na korisnika. Danas prema mišljenjima mnogobrojnih stručnjaka koji prate ovu oblast, „digitalni“ svijet (nekadašnji – „virtualni“ svijet prim.aut.) je neodvojivi dio realnog (stvarnog) svijeta, odnosno ponašanje ljudi u „digitalnom“ svijetu  ima značajne posledice na njihov stvarni svijet. Različite vrste medija (komunikacijskih kanala), finansijske transakcije, online kupovina, informisanje i obrazovanje, različiti oblici zabave, sve su to primjeri svakodnevnih aktivnosti koje čovjek „konzumira“ nesvjesno (u hodu) stacionarnim ili prenosnim računarima, „pametnim“ telefonima, igračkim konzolama, „pametnim“ televizorima i još nekim „pametnim“ uređajima koji ne mogu funkcionisati bez pristupa internetu. Upravo ovaj trend upotrebe „pametnih“ informacijsko-komunikacijskih uređaja koji su pretežno neodvojivi dio interneta, vrlo često korisnika a posebno djecu i mlade, čini ranjivim tako što njihovoj upotrebi pristupa naivno, nekritički iako je iz više izvora alarmantno upozoravan na opasnosti koje oni sa sobom donose. Ovu konstataciju najjednostavnije je ilustrovati na primjeru „provale“ nečije lozinke. Lozinku većine korisnika „pametnih“ uređaja moguće je saznati tako što se izvede sitna prevara, recimo u smislu lažnog predstavljanja telefonom ili lažne saosjećajnosti s bolesnim djetetom iz neke siromašne ili ratom zahvaćene porodice. Neka istraživanja koja su rađena u okruženju Bosne i Hercegovine (Nacionalno istraživanje na nivou Republike Hrvatske o ponašanju korisika na internetu –HR Kids Online, 2020[1]., Djeca na internetu – mogućnosti, rizici i bezbjednost, Crna Gora, 2016.). pokazala su da postoji visok nivo lakovjernosti (ali i pristojno računarsko znanje kod djece i mladih) i vrlo riskantno ponašanje kod većine anketiranih korisnika interneta. Možda je najzanimljiviji dio kod spomenutih istraživanja onaj gdje je većina ispitanika tokom sprovođenja ankete dobrovoljno (trik pitanjem anketara) „odala“ svoju lozinku. Dakle, korisnici nisu u dovoljnoj mjeri svjesni da ih previše riskantno ponašanje može dovesti u nepriliku (krađa identiteta, finansijska šteta, gubitak ličnog ugleda i ugleda porodice, zdravstvenih (psiholoških) tegoba itd) u ličnom životu i/ili profesionalnom angažmanu. Na sreću, inženjerima u oblasti informacijskih tehnologija pojava novih opasnosti na interentu predstavlja i nove izazove da se pronađu odgovarajuća rješenja radi njihovog sprečavanja (uklanjanja) što dovodi do pronalaska novih oblika tehničke i drugih oblika zaštite zloupotreba na internetu. Istovremeno, stručnjaci u oblasti informacijskih tehnologija, upozoravaju da ne postoji apsolutna zaštita od opasnosti koje vrebaju na internetu i da korisnici interneta a posebno djeca i mladi, te činjenice treba da budu svjesni. Štaviše, vrlo često je upravo korisnik, kao ljudski faktor, presudan i najslabija karika u bezbjednosti informacijsko-komunikacijskog sistema i sve je glasnije zagovaranje da je neophodno pored edukacije i pravno regulisati ponašanje korisnika na internetu, odnosno uvesti strožije sankcije za sve koji na bilo koji način zloupotrebljavaju internet. Životni stil i navike stanovnika jedne zemlje, kao i značajne promjene u njihovom socijalnom miljeu, često se vežu za razvoj informaciono komunikacijskih tehnologija (IKT). S tim u vezi, broj korisnika interneta u BiH, ali i širom svijeta, neprekidno raste. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) u 2019. godini u Bosni i Hercegovini (BiH) bilo je 3.330.502 korisnika interneta. To znači da stopa dostupnosti interneta za 2019. godinu iznosi 94,32% [2]  

1.   Internet – tehnologija nesagledivih mogućnosti

Strah i neprijatnost kod ljudi po pravilu izaziva nešto što je novo i nepoznato. Upravo, neprijatno stanje psiholozi i sociolozi povezuju sa upotrebom računara i interneta. Istraživanja su pokazala da značajnom broju roditelja (posebno nižeg ekonomskog, socijalnog i obrazovnog statusa) ali i značajnom broju pedagoških radnika, internet predstavlja nepoznato područje sa opasnostima i neslućenim mogućnostima korišćenja koje se svakodnevno uvećavaju. Zato se ne treba začuditi kada kroz svakodnevni razgovor čujemo da neko kaže: „dijete mi je prije naučilo na kompjuteru nego da govori i hoda“. U svakom slučaju, današnja djeca i mladi imaju izuzetno slobodan pristup medijima, prije svega medijima koji su podržani internetom. Roditelji u velikoj mjeri doprinose pogrešnom oblikovanju ponašanja djece i mladih na internetu jer im u žurbi vrlo često znaju dati „pametni“ telefon kako bi se smirili nekom igrom, crtanim filmom i sl. zanemarujući nesvjesno sklonost djece i mladih prema istraživačkoj znatiželji, što objašnjava „neobičnu“ pojavu kod mlađe populacije da se vrlo često sama nauče služiti internetom. Mnogobrojni stručnjaci savjetuju da djecu i mlade ne treba odvraćati od ove vrste znatiželje a idealno bi bilo kada bi roditelji zajedno sa njima otkrivali kako internet funkcioniše, odnosno šta sve može ponuditi ova globalna mreža. Takođe, razgovorom roditelja, djece i mladih o opasnostima koje vrebaju na internetu, značajno bi povećala njihovu bezbjednost na internetu. Dakle, proces edukacije ne treba isključivo usmjeriti na djecu i mlade već i na njihove roditelje i pedagoške radnike jer samo na taj način može se ostvariti adekvatna zaštita djece i mladih na internetu. Poznavanje nečega što može predstavljati opasnost i prouzrokovati štetu je najbolji način da se otkloni takva opasnost. Cilj pisanja ovog rada je upravo namjera da se apostrofiraju opasnosti koje mogu ugroziti bezbjednost djece i mladih na internetu, odnosno skrenuti pažnju roditeljima na značaj ranog prepoznavanja opasnosti na internetu.

2.   Internet (opasni) sadržaji i  popularne društvene mreže među djecom i mladima

Imajući u vidu da je internet globalna mreža, da postoji bezbroj puteva na kojima bi se djeca i mladi mogli naći tokom slučajnog  „istraživanja“ onda je jasno da bi mogli i sasvim slučajno naići na interenet stranice (za njih) neprimjerenog sadržaja (lažno predstavljanje, krađa identiteta, fotografija, pornorafski sadržaji).  Maleš i Stričević (2008.) u svojoj knjizi „Moje sigurno dijete“,  nude podjelu na „četiri glavne opasnosti: a) djeca podliježu komercijalizaciji,  b) komunikacija postaje rizična – u stranice koje su namjenjene djeci ubacuju se linkovi koji ih potom vode do neprimjerenih sadržaja (reklama za alkohol, narkotička sredstva i druge proizvode koji su čak i za odrasle zabranjeni), c) neistinite informacije – pojavljuju se u vidu neistinitih sadržaja koji izgledaju na prvi pogled kao istiniti i uvjerljivi. Kod ovakvih pojava vrlo je značajno djecu i mlade edukovati kako da razlikuju lažne (nekvalitetne stranice sa izmišljenim i lažnim sadržajima) i kvalitetne  stranice  koje  plasiraju  istinite  i  primjerene  sadržaje. To znači da djeci i mladima treba predočiti činjenicu da osim interneta mogu koristiti i druge izvore da bi provjerili istinitost neke informacije (knjige,  časopisi, enciklopedije, roditelji, učitelji, nastavnici i sl). Frank Gallagher, izvršni direktor firme Cable in the Classroom (CIC), specijalista za bezbjednost na internetu, informatičku pismenost, medijsko obrazovanje i uticaj koji mediji mogu imati na djecu i mlade savjetuje: “Djeca griješe. Međutim, višestruka istraživanja su pokazala da djeca često neće reći roditeljima i starateljima kad se nešto loše dogodi na mreži. To je zato što misle da mama ili tata neće razumjeti, oduzeće im telefon ili računar ili će intervenisati i samo pogoršati stvari. Djecu je teško zaštititi kad vas ne puste u svoj digitalni život.  Dakle, najvažnija stvar koju roditelj može učiniti kako bi zaštitio svoju djecu na internetu je neprekidni razgovor s njima o tehnologiji. Neka vas djeca nauče kako nešto raditi. Pitajte ih koja je najbolja stvar u vezi s najnovijom aplikacijom. Igrajte online igru ​​s njima (i budite graciozni kad izgubite). Neka vam pokažu cool trik koji su upravo naučili. Neka vam pomognu u zadatku koji zahtijeva upotrebu interneta. Pokažite da vas zanima tehnologija i kako je koriste. Pokažite da razumijete važnu ulogu tehnologije i interneta u njihovom životu. U ovim kontinuiranim razgovorima imat ćete puno prilika da komentarišete, podučavate i jačate vrijednosti svoje porodice i očekivanja u ponašanju, kako biste svojoj djeci pomogli da nauče biti pažljiviji i odgovorniji korisnici tehnologije.”[3] d)seksualno iskorišćavanje djece – jedna od najvećih opasnosti koje djecu mogu snaći na internetu. Njih produkuju mnogobrojne agresivne tehnologije koje upravo prema djeci lažnim linkovima usmjeravaju seksualne sadržaje ili se nude već ukradene fotografije djece slične ili iste starosne dobi radi uvjerljivosti i pobuđivanja znatiželje kod djece. Djeca, pošto ne razumiju o čemu se tu radi tako stiču iskrivljenu sliku o polovima, odnosno postaju laka meta za seksualno zlostavljanje i iskorišćavanje. U svijetu postoje mnogobrojni napori da se ova globalna opasnost podržana internetom  suzbije a neke od njih preduzima i globalna mreža INHOPE, mreža za borbu protiv materijala za seksualno zlostavljanje djece  (Child Sexual Abuse Material – CSAM). „Mreža se sastoji od 47 telefonskih linija u 43 zemlje koje pružaju javnosti mogućnost anonimnog prijavljivanja ilegalnih sadržaja na mreži sa fokusom na CSAM. INHOPE ima sjedište u Nizozemskoj, a njihove linije za rad djeluju u svim državama članicama EU, Rusiji, Južnoj Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji, Australiji i Novom Zelandu. U digitalnom svijetu bez granica CSAM ima globalne posljedice. Kako se CSAM povećava, tako se povećavaju i napori INHOPE-a, kao i napori njihovih partnera u borbi protiv njega, potpomognuti sredstvima Evropske komisije u okviru Programa za bolji internet za djecu.“[4]
Od društvenih mreža popularnih među djecom izdvaja se TikTok koji je među prvima podržao INHOPE u njegovom naporu da se suprostavi  distribuciji materijala za seksualno zlostavljanje djece na interenetu (CSAM), Mrežna platforma TikTok ima više miliona svojih korisnika u cijelom svijetu, pa je takva popularnost svrstava u jednu od najpopularnijih mrežnih platformi. Upravo ovom podrškom naporima INHOPE u suprostavljanju distribuciji sadržaja koji na bilo koji način seksualno zlostavljaju djecu, TikTok želi da zajednički promoviše način na koji ljudi (prevashodno djeca i mladi ljudi) dijele sadržaje i međusobno komuniciraju. Alexandra Evans, Head of Child Safety Public Policy, Evropa, TikTok ističe:  “U TikTok-u smo usredotočeni na pružanje radosnog, kreativnog i, prije svega, sigurnog iskustva našoj zajednici. Jedan od bitnih dijelova našeg rada na stvaranju sigurnog okruženja uključuje industrijsku saradnju. Partnerstva nam omogućavaju da slušamo iskrene povratne informacije, omogućavajući nam da se poboljšamo, razmjenjujemo najbolje prakse i nadgledamo novonastali razvoj. Znamo da nema kraja kada je u pitanju sigurnost na mreži i radujemo se partnerstvu s INHOPE-om dok nastavljamo na zajedničkom putovanju ka okončanju seksualnog zlostavljanja djece na mreži.“[5] Povodom ovakvog stava TikTok-a, Denton Howard, Executive Director, INHOPE je oduševljeno izjavio: “Sigurnost je od ključne važnosti za mrežne platforme i radujemo se istraživanju novih načina da zaštitimo ljude na mreži s timom TikTok-a.“[6]
Da nije TikTok usamljen u naporima da se poveća bezbjednost djece na internetu svjedoči i primjer Instagrama koji je u martu ove godine sve svoje korisnike obavjestio o novinama koje se odnose na napor da se zaštite djeca. U obavještenju ističu da se politika ove mreže posvetila timovima koji su usmjereni na nezbjednost mladih i da u tom pogledu usko sarađuju sa stručnjacima i informišu ih o karakteristikama alata koje razvijaju jer im je želja da roditelji imaju svrsishodnu informacije o tome kako pomoći tinejdžerima da imaju sigurno i steknu pozitivno iskustvo na Instagramu.[7] U saradnji sa „The Child Mind Institute“ i  „ConnectSafely“,  Instagram je objavio novi vodič za roditelje. „Vodič sadrži najnovije sigurnosne alate i postavke privatnosti, kao i listu savjeta koji pomažu roditeljima u diskusijama sa njihovim tinejdžerima. Ažurirani vodič je pokrenut sa stručnim partnerima u drugim zemljama, koje uključuju Argentinu, Brazil, Indiju, Indoneziju, Japan, Meksiko i Singapur, a uskoro će se nastaviti prikazivati i u više zemalja. Ovaj vodič dopunio je sve postojeće vodiče za roditelje koji su razvijani u partnerstvu sa lokalnim stručnjacima u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Španiji“.[8]  Tim povodom Dr. Dave Anderson, klinički psiholog, The Child Mind Institute je izjavio: „Instagram može mladim ljudima pružiti priliku da ojačaju veze, uvježbaju socijalne vještine i pronađu zajednice koje podržavaju. Važno je da tinejdžeri i roditelji imaju informacije o tome kako upravljati svojim vremenom na platformi tako da bude promišljena, sigurna i s namjerom. Novi vodič za roditelje na kojem smo radili sjajno odražava ono što roditelji trebaju znati o tome kako podržati svoje tinejdžere dok se kreću po društvenim mrežama.” Njemu se pridružila i Lucy Thomas, Co-Founder / Co-CEO, PROJECT ROCKIT apostrofirajući problematiku ograničavanja slanja poruka između tinejdžera i odraslih koje ne prate: „Širom svijeta je opće poznato da većina platformi društvenih medija zahtijeva minimalnu dob od 13 godina, ali složenost provjere starosti ostaje dugogodišnji izazov za cijelu industriju. Zbog toga je pozitivno vidjeti kako Instagram ulaže u inovativne tehnologije koje mogu i koje će stvoriti sigurnije mrežno okruženje za mlađe korisnike. Korištenjem mašinskog učenja za označavanje potencijalno neprimjerenih interakcija, poboljšanjem funkcija privatnosti djece i tinejdžera i DM-a mlađih korisnika sa informacijama o sigurnosti u stvarnom vremenu, Instagram mlade ljude oprema alatima da budu arhitekti vlastitog internetskog iskustva. “. [9]
Podsticanje djece i mladih  da budu oprezniji prema interakcijama s DM-ovima navelo je Larry-a Magid, CEO, ConnectSafely.org da izjavi: „Postoje slučajevi u kojima je prikladno za odrasle i tinejdžere da komuniciraju na Instagramu, ali važno je da tinejdžeri budu zaštićeni od neželjenih kontakata odraslih. Zahtjev da tinejdžer, a ne odrasla osoba, uspostavi vezu osnažuje tinejdžere da se zaštite. Smješta ih na vozačko mjesto i daje im veću kontrolu nad njihovim iskustvima na Instagramu.“[10] Takođe, podsticanje djece i tinejdžera da svoje korisničke račune „još više privatizuju“  inspirisalo je Will Gardnera, CEO, Childnet International da izjavi: „Uvođenje tinejdžerskih postavki privatnosti za Instagram dobrodošla je promjena na platformi. Znamo da se neki mladi ljudi svjesno odlučuju za javne profile, a ovo novo ažuriranje omogućava mladim ljudima da uđu u kontroliraniju sredinu i zahtijeva svjesnu odluku prije ulaska u javno okruženje, što samo po sebi pruža važan obrazovni trenutak za pomoć u pripremi za ovaj korak. Ova promjena je za nove korisnike i moramo raditi na rješavanju ovog pitanja o svijesti korisnika o izboru privatnosti na postojećim računima.“[11]

3.   Zaštita djece i mladih na internetu

Internet je zajednica ljudi (digitalna, virtuelna), pa kao i svaka druga zajednica ima svoje dobre i zle članove, svoja dobra i opasna mjesta. Odnos dobrih i zlih ljudi u internet zajednici ne razlikuje se mnogo od zajednice ljudi u stvarnom svijetu.[12] Uvijek je bilo i uvijek će biti kriminalu sklonih ljudi koji su spremni da zloupotrebom tehnologije i medija dovedu druge ljude u opasnost pa je neophodno kontinuirano pronalaziti načine kako izbjeći takve ljude, odosno preduprediti opasne situacije koje oni produkuju. Istraživanja o navikama i iskustvima djece i mladih prilikom korišćenja interneta i drugih savremenih tehnologija, kroz dobijene rezultate pokazala su da je čak 54% djece i mladih nailazilo na web stranice sa neprimjerenim pornografskim sadržajem a da to nisu željeli, 24% djece i mladih su u tim istraživanjima izjavili da su primali poruke koje su oglašavale pornografske sadržaje ili linkove koji su vodili do takvih sadržaja a da to nisu željeli pri čemu je njih 28% otvorilo poruku ili pokrenulo link stranice gdje se nalazio pornografski sadržaj a da to nisu željeli.[13] Da bi se ovakve i slične zloupotrebe predupredile, Pezo (2010)[14] u svom radu: Uloga odraslih u zaštiti djece na Internetu napominje da „sustav  zaštite  djece  na  internetu  obuhvaća  brojna društvena  područja,  od  obitelji  odgojno-obrazovnih ustanova, socijalne zaštite, zdravstvene zaštite te pravosudne zaštite djece.“  i dalje ističe da: „dužnost svih nadležnih tijela, ali i drugih koji saznaju za nasilje putem interneta, proizlazi  iz  „Protokola  o  postupanju  u  slučaju  nasilja nad  djecom“,  i da su nasilje dužni  prijaviti policiji i Centru za socijalnu skrb, a na kriminalna djela putem interneta uglavnom se mogu primijeniti i razne odredbe Kaznenog zakona“[15]
 Roditelji

Značajnu ulogu u zaštiti djece i mladih na internetu, u današnje vrijeme, igraju roditelji (staratelji), koji trebaju na isti način kao što to rade u stvarnom svijetu, upozoravati djecu i mlade na rizike koje internet sa sobom nosi i kako da se sa njima upravlja. Na žalost, roditelji se vrlo često nađu u inferiornoj situaciji kada shvate da mnogo manje znaju o računarima od njihovog djeteta. Takođe, neki roditelji u paničnom strahu od „tamne“ strane interneta pribjegavaju krajnjoj mjeri – potpunoj zabrani korišćenja tog medija što može prouzrokovati mnogo veću štetu u pogledu razvoja djece i mladih jer im se na taj način uskraćuje dragocjen izvor znanja imajući prije svega u vidu činjenicu da danas djeca moraju biti informatički pismena kako bi uspješno pohađali škole, fakultete i na kraju pronašla odgovarajuće zaposlenje. S druge strane postoje i roditelji koji svojoj djeci omogućavaju potpunu slobodu upotrebe interneta što je takođe apsurd. Da bi se ove krajnosti izbjegle, roditelji moraju povremeno tražiti od djece da im pokažu stranice koje posjećuju, mjesta koja su im zanimljiva i gdje provode svoje vrijeme na internetu, odnosno tražiti da ih djeca upoznaju sa uslugama kojima se koriste. S tim u vezi, Živković[16] u svom radu pod nazivom „Dijete, računalo i Intenet“ nudi roditeljima savjete šta treba da preduzmu kao bi vrijeme provedeno za računarom imalo najmanje štetnog uticaja na djecu i mlade: postavljanje pred djecu i mlade jasna pravila za upotrebu računara, tableta, mobilnih telefona, upoznavanje sa sadržajima koje dijete konzumira na Internetu, uključivanje u igru s djetetom na računaru, razgovaranje s djetetom o iskustvima na Internetu, podučavanje djeteta o pravilima ponašanja na Internetu, instaliranje programa zaštite od malicioznih upada itd. Živković dalje podvlači da roditelji djecu moraju naučiti da je stranac samo stranac i da se prema strancima na internetu  treba ponašati kao i u stvarnom svijetu. Veoma je važno upozoriti dijete da čak i minimalne informacije mogu omogućiti zlonamjernoj osobi da sazna gdje živi, ide u školu itd. Pogotovo je važno da dijete roditeljima otkrije eventualni dogovor radi susreta sa strancem.[17] S tim u vezi djeca ne bi trebalo da prihvataju darove stranaca u zamjenu za nekakve informacije, dogovor radi sastanka i sl. bez saglasnosti roditelja a pogotovo ne bi trebalo da razmjenjuju sa strancem lične fotografije, fotografije roditelja i porodice u širem smislu. Roditelji djeci treba da objasne da još uvijek nema načina da se uklone sadržaji koji se postavljaju na internet i da oni (lični sadržaji) mogu u nekom periodu njihovog života predstavljati neprijatnost jer jednom postavljeni postaju javno dostupni i trajno pohranjeni na interentu. Djeca nikako i nikada ne bi trebala da prihvataju zahtjeve za prijateljstvo na društvenim mrežama od nepoznatih osoba, otvarati e-poruke ako pošiljalac nije poznat ili nemaju zajedničke prijatelje. U tom pogledu roditelji treba djecu da instruiraju da u takvim situacijama odmah potraže njihov savjet.[18]
 

Škole

Vrlo je značajna i uloga škole kada je u pitanju bezbjednost djece, odnosno njihova zaštita na internetu. Ova konstatacija je potkrepljena činjenicom da pedagoški radnici provode više vremena sa djecom ponekad više i od roditelja pa im to omogućava da upoznaju djecu sa opasnostima koje ih vrebaju na internetu, odnosno da prate promjene njihovog  ponašanja dok su na internetu. Dalje, istraživanja koja je sproveo UNICEF[19], pokazala su da je pedagoškim radnicima internet bliža materija, da ga daleko bolje poznaju što značajno osnažuje preventivne aktivnosti u sprečavanju nasilja i drugih vrsta visokorizičnih ponašanja u online (digitalnom/virtualnom) svijetu.  Pedagoškim radnicima bolje poznavanje ovog medija (interneta) stvara prostor da temeljitije raspravljaju sa učenicima o njihovim iskustvima i kretanjima u tom nestvarnom ambijentu. S tim je povezana i činjenica da pedagoški radnici upravo iz razloga boljeg poznavanja interneta, mogu preciznije da uoče opasnosti na internetu koje vrebaju djecu pa im to dopušta da saznanja o njima podijele sa roditeljima na roditeljskim sastancima i sl. Dakle, škole bi mogle uzimajući u obzir činjenicu da pedagoški radnici bolje poznaju internet tehnologije, organizovati predavanja, radionice za djecu i roditelje s ciljem njihovog upoznavanja o mogućim opasnostima ali i da pruže savjete kako da ih izbjegnu, odnosno kako da se ponašaju ako se one dogode.
 

Policija i druge institucije

Policija i druge javne institucije kojima je u opisu posla briga o opštoj bezbjednosti zajednice, takođe mogu organizovati ili se aktivno uključiti u edukacije o bezbjednosti djece i mladih na interenetu kao što to čine u slučajevima edukacije o bezbjednosti u saobraćaju, od opasnosti konzumiranja droge i alkohola, od ponašanja u slučajevima vanrednih situacija i katastrofa.  

4.   Internet resursi od značaja za bezbjednost djece i mladih na internetu

 Internet resursi za odrasle osobe (roditelji, pedagoški radnici i dr.)

Kako bi se postigao viši stepen bezbjednosti djece i mladih na internetu, a to smo već konstatovali, potrebna je kvalitetnija edukacija roditelja, pedagoških radnika i ostalih „odraslih“ osoba iz društvene zajednice kojima je ova problematika bliska. Svakako odrasli mogu dosta toga saznati putem interneta pa u nastavku (izvor: CERT,Hr)[20] slijedi nekoliko značajnijih web adresa:

• http://www.childnet-int.org/ (nevladina organizacija ''Childnet International'' koja se posvetila bezbjednosti djece i mladih na Internetu);

• www.allaboutexplorers.com (na ovoj adresi pedagoški radnici koji su nesigurni u svoje znanje o Internetu i njegovom korištenju mogu dobiti korisne informacije); 

• http://www.kidsmart.org.uk/ (web  stranica  namijenjena  pedagoškim radnicima,  roditeljima, djeci i mladima,  a  na kojoj se mogu pronaći mnoštvo  praktičnih informacije radi njihove zaštite na Internetu)

Internet resursi za djecu i mlade

Postoji mnoštvo internet resursa koji se na različite načine bave problematikom bezbjednosti, odnosno zaštite djece i mladih na internetu ali za potrebe ovog rada izdvojene su, po autorima, značajnije web adrese:

• http://www.netsmartz.org/netteens.htm (na ovoj web lokaciji može se pronaći popriličan broj istinitih priča mladih ljudi o njihovim negativnim iskustvima („cyberbullyinga“), davanja previše informacija nepoznatim ljudima i druge priče;

• http://www.digizen.org.uk/ (na ovoj web stranici mogu se pronaći informacije o tome kako bezbjedno koristiti lične podatke i uopšte o bezbjednosti i zaštiti na internetu);

• http://www.prnewswire.com/mnr/adcouncil/26474/  (ovdje se mogu pronaći mnoštvo informacija o negativnim posledicama nepromišljenog objavljivanja ličnih informacija  kao što je objavljivanje fotografija, podataka iz života i drugo)

• http://www.saferinternet.org/ww/en/pub/insafe/safety_issues.htm (na ovoj web lokaciji mogu se preuzeti objašnjenja pojmova kao i primjeri povezani sa bezbjednošću djece i mladih na internetu)

• http://www.safesocialnetworking.com/ (radi se o video prilozima  koji  prikazuju  kako  sigurno  koristiti  Internet  (Safe  Social  Networking)  i  koje sve opasnosti i posledice internet sa sobom donosi)

5.   Internet alati za zaštitu djece i mladih na internetu

Na žalost nema potpune zaštite djece i mladih od opasnosti koje ih čekaju na internetu ali postoje donekle usavršeni alati,  tzv.  „web-filtering  alati“  kojima je zadatak da  filtriraju  sumnjive i potencijalno „opasne“ internet sadržaje. U nastavku su navedeni značajniji (komercijalni i besplatni) alati:[21]

• NetNanny, a može se pronaći korištenjem: URL:  http://www.netnanny.com,  komercijalni;

• CyberPatrol, na URL: http://www.cyberpatrol.com, komercijalni;

• SafeEyes, na URL:  http://www.safeeyes.com, komercijalni;

• K9 WebProtection,  na URL: http//www.k9webprotection.com, (besplatni);

 
Zaključak
 
Kao zaključak u ovom radu nedvosmisleno se nameće saznanje da će u budućnosti vrste, oblici i broj potencijalnih opasnosti (napada) na bezbjednost djece i mladih kao korisnika interneta kontinuirano rasti. Ovakav zaključak proizilazi iz proste činjenice da će djeca i mladi uvijek biti ispred odraslih kada je u pitanju korišćenje internet tehnologija. Međutim, ovakav položaj djece i mladih istovremeno ih čini ranjivijim, nezaštićenijim u poređenju sa odraslom populacijom. To će neminovno predstavljati izazov informatičkim stručnjacima u pogledu razvoja novih tehnologija (alata) zaštite djece i mladih na internetu  i sledstveno do povećanog pritiska roditelja, pedagoških radnika i javnih institucija koje vode računa o bezbjednosti djece za njihovu implementaciju. Svakako povećana potražnja i proizvodnja alata radi zaštite djece i mladih na internetu može donekle ublažiti posledice od opasnosti manuelne upotrebe interneta od strane djece i mladih ali ostaje glavni problem: kako razdvojiti prihvatljive od neprihvatljivih sadržaja koji se upućuju djeci i mladima putem interneta. Značajan broj stručnjaka koji se bave ovom problematikom, čvrsto stoji na stanovištu da je ključ zaštite djece i mladih od opasnosti koje sa sobom donosi internet, u njihovom pravilnom odgoju i obrazovanju, odnosno kvalitetnim odnosnima sa roditeljima i pedagoškim radnicima. Dakle, ključna uloga utemeljena je u odnosu šire društvene zajednice prema ovom problemu i prema autorima ovog rada morala bi se realizovati: kroz različite oblike asistencije roditeljima i pedagoškim radnicima da razumiju internet (nove) tehnologije (njihove dobre i opasne strane), da razumiju načine na koje djeca i mladi koriste internet (nove) tehnologije, istraživanje nastanka, razvoja i posledica primjene internetom podržanih novih tehnologija, podizanje svijesti kod djece i mladih o posledicama koje mogu nastati upotrebom internet tehnologija itd.  Pored ovih mjera zadatak društvene zajednice je da se aktivnije posveti stvaranju nacionalne strategije, planova, politika i aktivnosti u zaštiti djece i mladih od posledica upotrebe internetom podržanih novih tehnologija kao i aktivnom jačanju međunarodnih oblika saradnje u području zaštite djece i mladih na internetu.
 
Literatura
 
Knjige, časopisi, članci:
 

1. Aftab  P. (2003.). Kako  prepoznati  opasnosti  Interneta,  vodič  za škole i roditelje. Zagreb, Izdavač: Neretva;

2. Buljan Flander G, Karlović A, Ćosić I. (2004.). Izloženost djece zlostavljanju putem interneta. Medix. 10(54/55):

3. Forner H, Halilčević S. Ivašković T, Janjušević A, Janjušević D, Kanjir S, Katanić M, Martinovsky S, Poslon HI, Špuren F. (2014). Sigurno korištenje interneta i Facebooka. Zagreb: Udruga za samozastupanje;

4. Ines, (2021.): “Instagram uvodi nove karakteristike za sigurnost najmlađih članova zajednice”, Ines, 29.03.2021. Centar za sigurni internet,

5. Ines, (2021.): “TikTok podržao INHOPE u borbi protiv materijala za seksualno zlostavljanje djece”, Ines, 29.03.2021. Centar za sigurni internet,

[6]    Istraživanje  o  iskustvima  i  stavovima  djece,  roditelja i  učitelja  prema  elektroničkim  medijima.  UNICEF  [internet]. 
[7]    Pezo A. (2010).Uloga odraslih u zaštiti djece na Internetu. u: Flego M, ur. Pravobranitelj za djecu. Dječja prava i slobodno vrijeme, Zbornik priopćenja s tribina pravobraniteljice za djecu. Zagreb: Pravobranitelj za djecu; str.11

1. Tena Velki, Krešimir Ćosić, (2019). Izazovi digitalnog svijeta, Fakultet za odgojne i obazovne znanosti, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,

2. Živković Ž. (2006.).Dijete, računalo i Internet. Đakovo: Tempo,

 
Internet izvori:
 
https://www.rak.ba/bs-Latn-BA/news/1666 (maj,2021.)
https://www.sigurnodijete.ba/blog/savjeti-za-zastitu-djece-na-internetu/ (posjećeno:maj2021.)
http://www.poliklinika-djeca.hr/istrazivanja/istrazivanje-o-koristenju-interneta-mobite-la-i-drugih-tehnologija (maj 2021)
https://www.sigurnodijete.ba/blog/tiktok-podrzao-inhope-u-borbi-protiv-materijala-za-seksualno-zlostavljanje-djece/ (maj 2021)
http://www.unicef.hr/upload/file/353/176706/FILENAME/Izvjestaj_-_Iskustva_i_stavovi_djece_roditelja_i_ucitelja_prema_elektronickim_medijima.pdf (maj 2021)
http://www.cert.hr (pristup: maj 2021.)
  
SECURITY CHALLENGES IN THE INTERNET USE WITH SPECIAL REFERENCE TO THE PROTECTION OF CHILDREN AND THE YOUNG
Borislav Bojić¹ , Cvijetin Živanović^2
1 University of Modern Sciences CKM, Mostar, Bosnia and Herzegovina
[email protected]
² University of Modern Sciences CKM, Mostar, Bosnia and Herzegovin
[email protected]
Abstract:
 
The trend of using "smart" information and communication devices that are an integral part of the Internet, very often makes adults and especially the younger population (children and youth - as its users - vulnerable, because they approach the use of the Internet naively, uncritically ignoring warnings about the dangers and consequences which the Internet as the "New technology" brings with itself. This means that they are not sufficiently aware that risky behavior on the Internet can lead them into trouble in their personal life and professional engagement, such as identity theft, financial damage, loss of personal reputation, damage to family reputation, health (psychological) problems, etc. Research conducted in the world and the immediate vicinity of Bosnia and Herzegovina illustrates the devastating knowledge thatthe Internet in the 21st century is an unknown area for a significant number of parents and educators (teachers, lecturers, professors, etc.), with dangers and unimagined opportunities that are increasing every day. At the same time, the forecast that the types, forms and number of attacks on the safety of Internet users will continue to grow in the future is a warning that better education and cooperation of parents, teachers, employees in public institutions and others experts who are highly skilled with this issue is required in order to maintain a higher level of safety of young children and youth on the Internet.
Key words: internet, danger, children and youth, parents, educators, social community